Divlji život

Velebit je dom mnogim vrstama životinja, biljaka i gljiva. Na vršnom dijelu Velebita nalazimo pravu planinsku klimu s tipičnim visokoplaninskim biljnim i životinjskim vrstama poput runolista, bora krivulja, žutokljune galice, planinskog djetlića, planinskog ćuka, divokoze i drugih.

Živi svijet Velebita

Razvedenost reljefa i geografski položaj Velebita uzrokovali su nastanak raznolikih staništa – šuma, travnjaka, vodotoka, stijena i točila. Zahvaljujući tome, Velebit je dom mnogim vrstama životinja, biljaka i gljiva. Na vršnom dijelu Velebita nalazimo pravu planinsku klimu s tipičnim visokoplaninskim biljnim i životinjskim vrstama poput runolista, bora krivulja, žutokljune galice, planinskog djetlića, planinskog ćuka, divokoze i drugih.

Fauna Velebita neobično je zanimljiva i raznolika. Velebit, koji se prostire na 2000 km2 pruža stanište vrstama koje zahtijevaju velik životni prostor poput velikih zvijeri, divokoze, surog orla i tetrijeba. Osim tih karizmatičnih vrsta nalazimo tu i brojne druge vrste sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca te beskralježnjaka poput leptira i drugih kukaca.

Zbog iznimnog bogatstva podzemnih staništa – špilja i jama Velebit je važan i kao stanište različitih endemskih vrsta podzemne faune.

Na Velebitu možemo vidjeti i mnogobrojne primorske, kontinentalne i planinske biljne vrste. Među njima mnogo je i endema kao što su velebitska degenija i hrvatska sibireja.

Vrlo važni organizmi u ekosustavu su i gljive. Nažalost, zbog slabe istraženosti često su zanemarivane. Mnoge od njih su razlagači koji omogućuju zatvaranje ciklusa kruženja tvari u prirodi.

Iako je svojom pojavom od davnina privlačio brojne istraživače još uvijek je ovdje moguće otkriti nešto novo i tako upotpuniti znanje o iznimnom bogatstvu biološke, geomorfološke i paleontološke riznice Velebita.

Staze

Velike zvijeri

Na području Velebita obitavaju sve tri vrste velikih zvijeri srednje i istočne Europe – smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus) i ris (Lynx lynx). Riječ je o skrovitim životinjama koje se plaše čovjeka. U zimskim mjesecima moguće je uočiti znakove njihove prisutnosti – otiske u snijegu ili izmet.

Medvjed (Ursus arctos)

govelebit_medvjedMedvjed je krupna i snažna životinja, iznimno razvijenih osjetila njuha i sluha. Hrani se voćem, mladicama, podzemnim organima biljaka, ličinkama, kukcima i strvinama. Zbog njegove oportunističke naravi posebno je važno ne ostavljati smeće u blizini planinarskih domova i staza jer se tako mogu naviknuti na blizinu ljudi.

 

Ris (Lynx lynx)
govelebit_riseviRis je u Hrvatskoj bio istrijebljen početkom 20. stoljeća. Današnja populacija rezultat je ponovnog naseljavanja risa u Sloveniju 1973. godine. Danas naseljava područje Gorskog kotara i Like. Plijen su mu srna, jelen, divokoza, zec i veći glodavci. Lovi šuljanjem i prikradanjem na tlu te može uloviti plijen tri do četiri puta veći od sebe kojim se hrani nekoliko dana.

 

Poskok (Vipera ammodytes)
govelebit_poskokPoskok je među najvećim i najotrovnijim europskim zmijama otrovnicama. Živi na suhim kamenitim područjima obraslim niskim grmljem i drvećem. Prepoznatljiv je po tamnoj „cik-cak“ liniji na leđnoj strani tijela i roščiću na vrhu njuške. Najčešće ga se može vidjeti dok se sunča poluskriven u rijetkoj vegetaciji ili na stijeni. Strogo je zaštićena vrsta u Hrvatskoj kao i gotovo svi drugi gmazovi. Ne napada čovjeka osim kada je ugrožen, a zabilježeni ugrizi najčešće su rezultat namjernog uznemiravanja.

 

Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops)
govelebit_ursinii_maleNaša najmanja i najslabije poznata otrovnica je planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops). Endem je Balkanskog poluotoka, a za životni prostor bira travnjake i to iznad 1000 m nadmorske visine. Hrani se uglavnom skakavcima, a otrov mu je znatno slabiji od poskokovog. Zanimljivo je da mužjaci u rano proljeće izlaze iz zimskog sna prije ženki te ih se može susresti čak i po snijegu.

 

Bjeloglavi sup (Gyps fulvus)
govelebit_supNa Velebitu se bjeloglavi sup prestao gnijezditi prije svega dvadesetak godina, a u Hrvatskoj je danas gnjezdarica stanarica još samo na Kvarnerskim otocima (Cres, Krk, Plavnik, Prvić). Supovi iz te populacija se i po više desetaka kilometara udaljavaju od svojih gnijezdećih kolonija u potrazi za hranom, stoga je bjeloglavog supa moguće opaziti na bilo kojem dijelu Velebita.

 

Hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. croatica)

govelebit_sibirejaHrvatska sibireja je vrsta listopadnog grma iz porodice ruža koja raste na stijenama i točilima u gorskom području. Značajno nalazište ove vrste je botanički rezervat Visibaba koji se nalazi na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Male bijele cvjetove ove vrste, koji rastu u rahlim izduljenim cvatovima, može se uočiti u lipnju i srpnju.

 

Velebitska degenija (Degenia velebitica)

govelebit_velebitskadegenijaOva vrsta zasigurno je najpoznatiji endem Velebita i Hrvatske. Nastanjuje surova staništa – gibljiva vapnenačka točila izložena jakom vjetru. Cvjeta u svibnju i lipnju te je zabilježena na svega tri lokaliteta na svijetu, sva tri na Velebitu. Stoga, tko prilikom boravka na Velebitu naiđe na ovu posebnu biljku, može se smatrati pravim sretnikom.

 

Divokoza (Rupicapra rupicapra)

govelebit_divokozePrije tridesetak godina na Velebit je ponovno naseljena divokoza. Često se može vidjeti po planinskim vrhuncima jer je građom tijela prilagođena zahtjevnim planinskim terenima. Naseljava planinske pašnjake i kamenjare, a zimi se spušta u niže predjele. Divokoze su oprezne i plahe, a osjete li opasnost upozore ostale jedinke glasnim piskom.

 

Apolon (Parnassius apollo)

govelebit_apolloApolon na Velebitu obitava na nadmorskim visinama između 1000 i 2000 m – planinskim travnjacima i stjenovitim gorskim staništima. Prepoznatljiva karakteristika ove vrste leptira su mrlje u obliku crvenih prstenova s bijelim središtem, okruženih crnom crtom. Zanimljivo je da svaka jedinka ove vrste ima drukčiji oblik ovih prstena, što možemo usporediti s otiscima prstiju kod ljudi.

 

Planinski djetlić (Dendrocopos leucotos)

govelebit_leucotosObitava najčešće na područjima s puno suhih i raspadajućih stabala, odnosno u kvalitetnim šumama. Malo je veći od velikog djetlića koji je daleko brojniji od njega. Očuvane šume Velebita i Like dom su za nekoliko stotina parova ove vrste, odnosno četvrtini hrvatske populacije. Planinski djetlić na Velebitu pripada podvrsti „lilfordi“ te se razlikuje od pripadnika iste vrste u sjevernoj i zapadnoj Europi.

Alpska strizibuba (Rosalia alpina)

govelebit_rosalialpinaAlpska strizibuba jedan je od najljepših kornjaša u Hrvatskoj koji obitava u bukovoj šumi. Zbog intenzivne sječe i uklanjanja starih trupaca iz šuma, ova vrsta je u cijeloj Europi imala značajan pad brojnosti. Trend brojnosti u Hrvatskoj je nepoznat.

Interaktivna karta